
Egoistična anafora.
Ja kada koračam ovim besprekorno čistim gradskim pločnikom, dižem prašinu kilometrima u prečniku.
Ja kada zgazim na tu zelenu površinu vašeg uređenog parka, činim da sve vlasi trave svijeta klanjaju ka meni kao da sam Meka.
Ja kada uzimam tu vašu polu punopraznu čašu ponuđene vode, sve kapi svjetskog okeana zatrepere minijaturnim vibracijama uzbuđenja.
Ja kada gledam u svježe proljećno Sunce pogledom zabrinutosti i poštovanja, sve zvijezde ove galaksije upadaju u trku zvanu: Bacanje svjetlosti u dalj.
Ja kada ljubim tvoj obraz, elektroni atoma tvoje kože se istržu iz ustaljene orbite želeći da naprave trenje. Pojava poznata kao egoelektrični efekat.
Ja kada pišem definiciju, cio svijet prepun mene mastrubira nad njom.
Ja. Ja sam doktor svemira, inženjer intergalaktičkih vozila. Ja sam majstor.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Posvećeno paniju.
Ti se bas lozis na panija... :D
Па да позна рђа своје гвожђе, плус.
Vrh! Brate, sestro!
Pravo dobra
svjesna na ego tripu haha
Sarlo akrobata
Vau