Prijava
  1.    

    "Ja sam bio u Hrvatskoj na moru i ništa loše mi se nije dogodilo"

    Dobro, sinak. Hajde da krenemo redom. Da li si ti išao na more da ti se "ništa loše ne dogodi" ili da se odmoriš?
    Poznata je cela priča: obala je prelepa, Jadran je super, ljudi se ponašaju kao da ništa nije bilo (barem ono dvoje sa hotelske recepcije i konobar, sa kojima jedino i razgovaraš), tvoji su šurnaest godina letovali u Dalmaciji, što ne bi i ti?
    I tako dok se trudiš da ne pričaš glasno na ulici, da ne bi čuli ekavicu i naglasak, i misliš kako si srećan što si ti došao autobusom, a ne kao kolega kolima sa beogradskim registracijama, koja sada plivaju pokraj Makarske, razmišljaš naglas metodom kiselog grožđa i slatkog limuna:
    "Grci su sirotinja, hoće da uzmu pare na svakom koraku, Turci su muslimani, Crnogorci nemaju nikakvu uslugu i pritom deru, Bugari nemaju nikakvo more, iz inata prema Vučku nisam hteo da ostanem u Svrbiji, Egipat i Tunis su preskupi i nebezbedni...".

    A zapravo bi trebalo da se zapitaš: "Ima li makar i jedne druge destinacije gde toliko moram da vodim računa o bezbednosti, da li će se Vučić i Milanović oko nečega pokačiti, da li će Torcidi ili Bad Blue Boys-ima biti dan, a pritom sve to za ne male pare?".

    Mesec dana ranije
    A: Torima, uspeo sam da skupim lovu. Idem na odmor!
    B: Stvarno!? Gde?
    A: E, pa zato te i pitam. U Hrvatsku...
    B: Jesi li ti normalan? Od svih destinacija, ti ideš tamo? Em skuplje, em more hladnije, em stavljaš glavu u torbu...
    A: Šta pričaš, pa ti ideš tamo svake godine?
    B: To je drugo, moji tamo imaju kuću još od pre rata, znam komšiluk, a i imam izlaz na plažu. Drugo, ja uvek idem busom. Kako si ti mislio?
    A: Pa kolima, naravno, taman sve ponesem...
    B: Aha, a ima li tvoja "Dačija" amfibijska svojstva?
    A: Pa, ne, koliko znam...
    B: Dobro, steći će ih tamo, s tim što posle toga nećeš više moći da je voziš na kopnu. Gde ćeš biti smešten?
    A: Pa kontao neki hotel...
    B: Super, znači, gledaj da pričaš engleski. Ni ne nudi naš, jer zapamti, srpski i hrvatski se iz tamošnje vizure razlikuju više nego švedski i španski. Ako budeš pričao naš, praviće se da te ne razumeju. Inače, kad se protežeš, to radi uvek u smeru severozapad-jugoistok, znači paralelno sa obalom.
    A: Što to?
    B: Pa ako se protežeš u bilo kom drugom smeru, stavi pasoš u ruku, jer ulaziš u Hercegovinu.