
Konkluzija. Nema dalje. Čist kapitalizam - duga ljubav, što kaže narodna poslovica. Što se mene tiče ti si jebana u korporativnom odnosu davalac usluge - primalac usluge. Ono što posle preostaje kad dođeš sebi je da oližeš rane i to je to. Ne'aš ti tu šta!
O: Mile, sine dragi, pa jesmo li mi tebe poslali na ekskurziju ili da američkoj djeci otimaš obroke...
M: Šta 'oćeš ćale?!
O: Pa, mislim, odavde si otišao ko iz Etiopije, a vidi te sad. Sve me briga da mi meteor ne bane u kuću.
M: Ajde matori nemoj da me zajebavaš. Jesam li ja lijepo čitave dvije godine rmbačio na praksi - jesam. Je li me majstor Mića, inače tvoj kumašin, jebao za svaki dinar koji me plaćao - jeste. I na kraju krajeva, jesam li ja taj koji je svojim parama platio ekskurziju - jesam. Šta onda kukaš, koj' moj!
O: Znam sine, ali pogledaj se. Jesi li ti bacio pare na to da dobiješ infarkt...
M: Ama čovječe, što se mene tiče ja sam sve uloženo vratio. Gle mi kapitala.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
ne vraćam plus al dobro mi je ovo
sviđa mi se.
+++