
Rečenica koja se često čuje od starijeg člana porodice kad god ti kreneš nešto da radiš - uvod u ljudsku dramu sa neopisivim scenama hrabrosti i požrtvovanja na koja moraš malo da zastaneš i razmisliš, kako je nekada tvom pretku bilo teško.
"Potomče moj gde ideš ?"
"U grad deda."
"I ti potomče moj, da ti samo pričam kako sam ja nekada jebao po kraju."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.