Prijava
  1.    

    Je l' imaš neki dinar?

    Tip prosjaka koji se bitno razlikuju od svojih sedećih kolega. Oni vredno skupljaju nalaze od lekara, slike Bogorodica, i smišljaju neverovatne priče koje teraju suze na oči. Obično ti pridju dok cirkaš piće u bašti i udarna sezona im je proleće/leto. Takodje se razlikuju po tome ( a to je najbitnija razlika) što kada ti pridju ne kažu "daj neki dinar" na zapovedničko-prosjački način, već pitaju, ej ali, pitaju "da li imaš neki dinar" ? Ukoliko odmah ne reaguješ, slušaćeš pola sata tužne životne priče i ogadiće ti se svaki gutljaj pića. Takodje gledaćeš nalaze od lekara, i to u fasciklama na koje je prikačena slika nekog sveca.

    Prilaz br. 1:
    - Dobar dan, ja sam Vaš gradjanin, da li biste bili ljubazni da priložite neki dinar, imao sam operaciju srca, i treba mi novac za lekove iz inostranstva (od tog dela čuješ samo bla bla bla)...
    (Daješ deset dinara samo da ode... )
    - Khm, ovaj, a da nemate još koji dinar, mislim ti lekovi su stvarno skupi... (Pokazuje levu stranu grudnog koša sa izlepljenim flasterima, inače u predelu ispod pazuha)
    - More m'rš u pizdu materinu, vrati pare!
    -----------------------------------------------------------------------------------------------------
    Prilaz br. 2:
    - Jel' imaš neki dinar, samohrana majka, dvoje dece otac alkoholičar (izgovara u jednom dahu, pokazujući neke slike)
    - Ajde nemam.
    - Dooobro, ne bi da smeeeetam (tužna, sažali se faca).
    ------------------------------------------------------------------------------------------------------
    Prilaz br. 3:
    - Prilazi ti baba od še'set i kusur godina, hoda sa štakom, jebem li ga šta je već, i s' teškom mukom progovara: Jel imaš kh, khhhhhhhh neki kh kh khhhh, dinar, khhhhhhhhhh bolesna sam bla bla jedva idem bla bla...
    - A što ti meni ne daš neki jebeni dinar!?!?!?
    (odlazi pridržavajući se za stolicu, kako bi osetio taj miomiris ustajalog prdeža, posle čega ideš da uplatiš prijavu za fakultet).