Prijava
  1.    

    Je l’ to neko zvoni?

    Ljudi danas komuniciraju uz pomoć mobilnog telefona. Dopisuju se i dogovaraju mesto sastanka, ali se retko obilaze. Ako se neko prevari pa dođe u goste, to je uvek najavljeno, verovatno propraćeno cimanjem, sve to opet preko mobilnog. Teško nas zvuk kućnog zvona može iznenaditi. Nekada je to valjda bilo normalnije. Špartalo se gore-dole, kod ovog, kod onog, pozvoniš pa odmah uđeš jer su vrata već odškrinuta. Gostoprimstvo je zaista velikodušno i promet ljudi u jednom domaćinstvu bejaše veliki kao na evroligaškim utakmicama. Ovo sad nije tako, nego su nam komunikacije savremene pa sve neke internet veze, a opet bezveze.

    Ciiin!
    - Je l’ to neko zvoni?
    - Mora da je poštar…
    - Nije poštar, on samo zabaci račune u dvorište…
    Ciiin!
    - Da nije neka dobra prilika?
    - Nije, prilika nikad ne zvoni dvaput.
    - Da nisu Mudžahedini? Ako su Mudžahedini, ne otvaraj! Ne znam ko je, pitaj ko je!
    - Ko je u pičku materinu?!
    - Dragan ovde, komšija pored.
    - A vi ste komšija… Kojim dobrom?
    - Jesu ovo možda vaše gaće?
    - A gle, jesu moje gaće. Sigurno ih je vetar sa žice oduvao… Hvala komšo. Da nećete možda, kojim slučajem da svratite?