
Ljudi danas komuniciraju uz pomoć mobilnog telefona. Dopisuju se i dogovaraju mesto sastanka, ali se retko obilaze. Ako se neko prevari pa dođe u goste, to je uvek najavljeno, verovatno propraćeno cimanjem, sve to opet preko mobilnog. Teško nas zvuk kućnog zvona može iznenaditi. Nekada je to valjda bilo normalnije. Špartalo se gore-dole, kod ovog, kod onog, pozvoniš pa odmah uđeš jer su vrata već odškrinuta. Gostoprimstvo je zaista velikodušno i promet ljudi u jednom domaćinstvu bejaše veliki kao na evroligaškim utakmicama. Ovo sad nije tako, nego su nam komunikacije savremene pa sve neke internet veze, a opet bezveze.
Ciiin!
- Je l’ to neko zvoni?
- Mora da je poštar…
- Nije poštar, on samo zabaci račune u dvorište…
Ciiin!
- Da nije neka dobra prilika?
- Nije, prilika nikad ne zvoni dvaput.
- Da nisu Mudžahedini? Ako su Mudžahedini, ne otvaraj! Ne znam ko je, pitaj ko je!
- Ko je u pičku materinu?!
- Dragan ovde, komšija pored.
- A vi ste komšija… Kojim dobrom?
- Jesu ovo možda vaše gaće?
- A gle, jesu moje gaće. Sigurno ih je vetar sa žice oduvao… Hvala komšo. Da nećete možda, kojim slučajem da svratite?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Jebiga, ja sam pre uvek obilazio, a i bio sam klinac. I sad kad se komunikacija olaksala, sram me da idem i kucam na vrata. Kontam misle ljudi da je nepristojno; da ne bude mrs u kurac, imas fejs!
Jeste vala, tako je to.