
Pitanje koje postavljamo osobi, prilikom loženja vatre, koja nema "osećaj" za kvantitet žara koji je potreban za klasičan roštilj u prirodi. Uglavnom baca sve živo u vatru od plastičnih kesa i flaša do istrulelih greda komšijinog ambara. Upravo takva osoba izbegava da sedi, leži ili spava pored iste jer je i sam svestan da takav plamen tera vukove, šakale, lisice i ostale životinje u okolini. Glalama, kao i glasna muzika, ovde je suvišna.
- Mirko, ubaci neko drvo u vatru pa da pečemo meso.
- To sam čekao!
- Ej, ej ,ej! Smanji doživljaj bre, je l' vukove plašiš?!
- Pa mora malo, vidiš da je pao mrak.
- Ajde vadi komšijinu kolibu iz vatre i idi po meso.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
hahahahaahhahaha, ide +