
Reč kojom dajemo do znanja da nikako nismo zadovoljni onim što nam je dostupno, jer čovek je proklet, i uvek traži nešto više i bolje.
Postoje situacije u životu, kada koristimo svu maštu i lukavstvo da bi ostvarili neki cilj, jer smo odavno "obeleženi", pa smo prinuđeni da izokola, na kulturniji i finiji način dohvatimo ono što žarko želimo, svrhu našeg bitisanja.
Kada se naš pakleni plan izjalovi, tada koristimo tu reč.
- Komšinice, jel imaš malo šećera ... da mi pozajmiš ?
- Imam...
- A jel imaš malo ulja... maslinovog ?
- Imam i to.
- A jel imaš HLADNO PIVO ?
- E, to nemam ... čekaj... stani... vrati se ... a šećer i ulje ?
- Jebeš ulje i šećer.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara.
a ti bi ono mangupe++
auu tek sad videh, ovo može da se shvati na dva načina
a meni je samo 'ladno pivo bilo u glavi :)
Hehe...
+
+