
U (još uvek) srPskom jeziku, jedinstvenom jeziku na svetu, postoji zlatno pravilo koje je još dragi nam Vuk Karadžić smislio da bi nam olakšao i onako težak život, a to je ,, piši kao što govoriš, čitaj kao što je napisano,, .
A mi, narod ko narod, dozvolimo sebi svesno il nesvesno da to pravilo smetnemo s uma i često u pisanju dobijemo reči ili rečenice koje su potpuno drugog značenja od onog koje treba da bude.
Naravno, o nameri da se prepravljaju slova radi duhovitosti neću ni da pišem, jer to je tako privlačno i normalno!
*Sisanje 200 dinara.
*Jesi li kupio auto? Jesan. Koji? Nisan. Pa jesi li kupio il nisi? ...
*Nova sova (w,q,y)
*Fora i fauna
*Jao, rodila mu se beda!
*Jedeno sam raspoložen. Gladan si? Ma, nije mi bre ni do čega.
*Ovaj korov na kući moram da promenim.
Tarzan: Moja Čita! Mujo: E, moja ne čita.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
sa ovom definicijom bi se definitivno slozila trudna crvenkapa nakon sto se vuk zeznuo u jednom slovu dok je razmisljao da treba da je pojeDe :)))
da da:-)
http://vukajlija.com/nova-palatalizacija/131246
Da te pohvalim ili povalim??? Hehe...
+
Pa..ako se ,,ložiš na pametne,, mož oba.. hahahah
ahaha,super je +++