
Sarkazmom nabijeno retoričko pitanje, kojim sagovorniku stavljate do znanja da mu je ideja prsla, ili da nešto što je napravio i sa čime se hvali na sva usta, izgleda totalno zbrda-zdola zbudženo i bezveze.
A: -Au brate, snimi što sam sredio keca, stavio sam mu kao usisnik za turbo na haubu, kako je ložački sada, a?
(Na haubi senf-žutog stojadina na izdisaju, preko otvora za ventilaciju, stoji vrljavo zašrafljeno iskrivljeno parče izubijanog lima nađenog na ulici, ofarbanog linjavom četkom i farbom za drvo, sa markerom napisanim "TURBO" i nekom žvrljotinom koja bi kao trebala da izigrava sliku uragana preko svega toga).
B: -Nemam reči... Jesi li to sam smišljao, il' ti je neko pomagao?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Jesi li sam smislio ovu defku, ili...? :))))))))
+
Vrli dobro, štaviše, odlično!