
Pitanje koje sam sebi postavis nakon sto cujes prijatelja/icu kako prepricava dogadja na kojem si i ti prisustvovao, ali ga doticna osoba uvelica te se zatices zbunjen i premotavas film.
Na kraju ubedis sebe da si umislio te prihvatas njenu verziju dogadjaja.
Milica: (priča Jeleni) Ludilo, mesto je super sredjeno, dole je parket, a sa strane predivni stolovi sa belim stolnjacima, imaju onako šipke sa strane kao u diskoteci, a mirise na neku jagodu unutra...
Jelena: Vaaaaaaaaaaaaau! Stvarno?
Ja: (Čep, pa jel nije to bilo pod šatorom, sa skelama kao šank a najlon od KAN-a stoljnaci?! Stavili su osvezicac od jagode da ubiju miris vojnog šatora. A parket beše? Hm...) Da, bas tako!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.