Prijava
  1.    

    Još-te-volim paćeništvo

    On je upoznao Nju. Rodila se ljubav koja pomera temelje i potapa brodove. On je podrigivao njoj na uvo, Ona mu je govorila da je stoka. Voleli su se, o da. A onda je jednog dana Ona rešila da zapali s trećim golmanom Grenobla ostavivši mu ukiseljeno mleko u frižideru i rupu u srcu koju je pokušao da popuni raznim ženama lakog morala. Ali nijedna nije poput Nje, tako da je rešio da je vrati. Napisaće pismo i uručiti joj ga lično, možda će ukrasti koji poljubac. Još pamti njene usne... Dodirnuo je kvaku, ali se predomislio kada je čuo uzdahe i jecaje iz Njene garsonjere - "To, moj Grenobljanski džine!". Sećao se kada je njega u zanosu čupala za kosu govoreći mu da je Njen tigar. Još pamti Njene sočne, blago rastavljene usne između kojih se poput dima njegove cigare probijao opojni miris belog luka, koje je video u svakoj bari u koju je ugazio dok je odlazio od Njenog stana. Iz zgrčene pesnice izvirivalo je zgužvano pismo u koverti crvenoj kao ljubav.

    Najdraža moja,
    Ako sam učinio nešto da te povredim, oprosti.
    Žao mi je što nisam spuštao dasku, i što sam gasio cigarete na tvojim crtežima.
    Žao mi je što sam ti povratio na cipele (Ali priznaj, bilo je to samo poboljšanje, hehe!).
    Još vidim tvoje oci kako me pohotno gledaju, osecam ih kako svojim vatrenim pogledom prodiru kroz moju kožu i mišiće.
    Još pamtim tvoje usne, srećo. Nije me briga što si ih koristila da ga zadovoljiš klečeći (imaš cetkicu za zube kod mene na polici, dva, tri sata ribanja bi trebalo da sredi problem).
    Samo se vrati, u redu?