Prijava
  1.    

    Juri svoj rep

    Iako kučeći patent, primenjuje se i na ljude. Naravno, ne bukvalno. Više u smislu da se vrti u krug, kao kreće se negde dok u stvari tapka u mestu. Uzaludna i nepotrebna rabota, kao neka vrsta hobija, čista zanimacija, jer se obavezno vrati na početak pa u krug. Možeš samoga sebe dovesti u takvu situaciju, a može to da ti priredi i neko drugi.

    - Tata, ja bih batu ili seku.
    - Teško da će to da bude, zlato tatino.
    - A štooo? Svi moji drugari imaju po nekog.
    - Zato što imamo tebe, srećo.
    - Kako to?
    - Pa lepo... Preko dana si stalno tu, ne odvajaš se od nas k’o da te neko super lepkom prilepio, nemamo te gde, noću bundukuješ do 1 ili 2, a ja ustajem za na pos’o u 6 i moram svaki minut da iskoristim za san.
    - Kakve to veze ima?
    - Vidi, mama i ja ne možemo zato nikako da se, ovaj, dogovorimo oko tvog bate ili seke kao što smo se dogovorili oko tebe, nemamo kad...
    - Ali ja hoćuuuuu!
    - I tata bi, sine, veruj mi na reč. Vidi, razgovor to baš i ne može da reši, drugačije to ide...
    - Kako to? Zašto?
    - E, ne znam, idi malo majku pitaj!
    - Već jesam. Ona me poslala kod tebe.
    - Aha. Idi sad opet do nje, možda se u međuvremenu setila, a ja odo’ na pecanje, malo da se smirim.