
Врста духовног савршенства које се достиже у свету од стране простих световњака. Реч је о чудним и необичним путевима светости, о "јуродивима Христа ради", који праве неприличне поступке како би одбојном личином безумља сакрили своје духовне дарове од погледа околних људи. Или тачније: како би се отргли од уза света у најдубљем и за разум најмање прихватљивом смислу, тј. ослобађањем од стега свог социјалног "ја".
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ja sam jurodiv. A, ti mora da si citao Berdjajeva. + od mene ali mislim da ovakve definicije, odavno ne prolaze ovde.
;)