
Izraz koji se koristi da se nekome dočara da tamo gde smo išli, idemo ili ćemo ići nema nikog, bar do izvesnog vremena. Moguće je u nekim slučajevima biti i u društvu Indijanaca...
Primer 1:
Lik A: Kako je bilo do jaja za 1. maj na Bocetovoj livadi tamo kod Babušnice...
Lik B: Ma bilo je do ku*ca... sedeli smo u onoj šumetini sami, k'o Indijanci.
Lik A: Što, bilo je extra, duvali smo vutru, pili pivo... upoznali smo onog lika što skuplja perje ... Istripovao sam kako je Indijanac, zamisli!!!
Primer 2:
Lik C: Oćemo u diskoteku tamo... oko 9?
Lik D: Šta ćemo tako rano da sedimo tamo sami k'o Indijanci...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.