
Kad ti neke pare odu, a da nemaš pojma ni gde ni kako ni zašto, možeš sebi da kažeš: odoše pare k'o na zlatan krs'. Kad u crkvi daš pare, malo je glupo da se predomisliš, pa da ih uzmeš nazad i da uvališ neku sitninu u metalu.
Sinoć sedimo ortak i ja za šankom i kuliramo neko pivo, kad su nam se uvalile neke dve napucane male. Mi srećni i veseli, a još kad su one počele da naručuju tekile, našoj sreći nigde kraja. I mi smo prešli na tekilu pa smo eksirali svi zajedno. Iskreno, sve je izgledalo da kao da ćemo obojica da ga umočimo.
Ali.
Dok smo plaćali pića bile su sa nama. Kada smo ostali bez kinte, 'ladno su nas otkačile. A tekila košta. Odoše pare k'o na zlatan krs'.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.