K'o sav sretan

Jednom u prvom razredu gimnazije, ja sam imao 3 neopravdana časa, samo zbog kašnjenja. A razrednica, koja je predavala latinski i bila vrlo stroga, svaki put bi me dobrano iskritikovala zbog tog kašnjenja. Ja kad sam četvrti put zakasnio, meni dosadilo da slušam njene pridike.
Ona ti meni:
-Jovičiću, kakvo je to opet kašnjenje?!
- Pa razrednice pobjegao mi autobus!
- Pa kako to tebi Jovičiću uvijek biježe ti autobusi?
I ja ti tad njoj ko sav sretan odgovorim:
- Razrednice, pišite vi meni neopravdan, ja ću se potruditi da ne kasnim, samo mi nemojte više popovati!
U razredu ljudi kad su čuli riječ "popovati" svi naglavu popadali, od smijeha samo što prozori nisu popucali, a ona ti meni:
- Jovičiću, biće sniženo vladanje!
Ja se još nisam ni snašao, pa joj kažem:
- Pa kako sniženo vladanje, ja imam samo četiri neopravdana, a koliko ja znam snižava se tek sa sedam.
- Jovičiću, nije to zbog neopravdanih već zbog tvog izražavanja!
Ja sam tek tad skonto šta sam izvalio i onda sam joj se izvinio, vladanje je ostalo sniženo do kraja prvog polugodišta, ali je negdje pred novu godinu ipak vraćeno na primjerno. Poenta cijele priče je da ja nju uopšte nisam htio zajebavati nego mi je to "popovanje" tako spontano izletilo iz usta, i zato i jeste cijela priča toliko smiješna.
I upravo to kako sam ja njoj 'ladno rekao "nemojte mi popovati" objašnjava suštinu pojma "ko sav sretan".