
Rezigniranost trenutnim životom i stanjem doprinosi pojavi ovakvih rečenica.
Društvo godinama u istom ili sličnom sastavu gluvari na ćošku. Već su ispričali sve priče i laži. Toliko se poznaju da im je za sporazumevanje potreban samo poneki gest ili reč. Ponekad stoje na svom ćošku satima i progovore tek poneku reč. Monotonija se uvlači u njihove živote i svesni su da sa takvim načinom života nešto nije u redu. Sve manje zadovoljstva ima u takvom 'slobodnom' životu i potajno već zavide onima koji su oženjeni i imaju neke nove životne ciljeve i prioritete. Kada kraj njih prođe neka mlada, privlačna devojka, drugačije je gledaju nego ranije, kao da je procenjuju da li bi to mogla da bude ona prava, zbog koje se isplati vezivati se za ceo život. Tek reda radi prokomentarišu ponešto u 'muškom' stilu. Prvi koji tako nešto učini, dobija komentar:
- Trk za njom, možda joj se i svidiš! A i red bi bio da se više oženiš, da dobijemo ženu i da se svi smirimo već jednom.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Dotle li je došlo?...;)