Kad je glava luda, leđa moraju biti jaka

Izreka koja ukazuje na značaj posjedovanja svojstva koje je dovoljno izraženo i potentno da kompenzuje nedostatak određene karakteristike, ključne za normalno društveno funkcionisanje.

Kada je ljudska individua uskraćena za nekoliko standardnih devijacija koeficijenta inteligencije, poželjno je da nedostatak istih nadomjesti posjedovanjem snažne muskulature kako bi se mogla izdržavati obavljajući fizički zahtjevne poslove. U idealnijim situacijama, simetrične crte lica i velika močuga su još veći plus koji bi obezbjedio egzistenciju lišenu finansijskih briga, uprkos skromnom intelektu. U suprotnom, rad na mješalici ili prošnja ispred lokalne crkve ne gine.

U prenesenom značenju, izraz obuhvata sposobnost jedinke da određene situacije iznese na nekonvencionalan način, izdržavši ono što čovjek manjih sposobnosti ne bi mogao. Kada ruletaš uloži sve žetone na crno, bolje mu je da ima finansijsku zaleđinu u slučaju da se kuglica zaustavi na crvenom, inače će narednih mjeseci jesti jetrenu paštetu i piti zidarsko pivo. Analogno tome, pijana budala koja se u kafan zalijeće u grupu kršnih Hercegovaca bolje da ima bombe u rukama i spretnost profesionalnog parkur majstora, jer će u suprotnom osjetiti čari boravka na traumatologiji.

Konsekventno, čovjek koji nije u stanju da nedostatke kompenzuje kroz druge mu dostupne mehanizme, bolje je da ludu glavu uzalud ne stavlja na panj, jer nema načina da je skloni ispod sječiva života. Uprkos tome, istorija je puna primjera pojedinaca koji su se pružali više nego što su dugi, te sposobnosti za koje su ostali uskraćeni u životnoj sferi u kojoj su djelovali nisu imali čime kompenzovati, što ih je odvelo na smetlište istorije.