
Zvuči kao nonsens i oksimoron ali ovo je objašnjenje prostog čoveka na temu mogućnosti i želja, a odnosi se na mladost kad, realno, možeš da radiš mnoge stvari ali nemaš uslova (čitaj: novca), dok u poznijim godinama možeš (imaš uslova) ali fizički baš i ne možeš. Tužno.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ima i ona... Kad sam mogo, nisam hteo. Sad hoću, al ne mogu. :D
I u mladim, a i u ovim starijim godinama kod mene je uvek važilo i sad važi - uvek mogu kolko mogu.
U mladosti onoliko kolko sam uvatio i ništa više, a sad ako se posreći možda ću nešto i uvatiti ... ali se pretrzati neću.
Haha kuvajlija