
fraza koja se koristi da označi (najčešće osobu iz prigradskog naselja) koja se skoro priblizila gradu i koja očigledno vuče komplekse što u dvorištu još uvek ima svinjac i kokošinjac (kao da je to sramota), pa po svaku cenu želi da postane cool gradski lik. Lako ih je prepoznati jer čim zinu iz usta im izleti kopija "beogradskog naglaska" u kombinaciji sa pogrešnim padežnim sistemom. Na pitanje odakle su, odgovaraju sa pet sekundi neprijatne tišine nakon čega usledi naziv prvog većeg grada. Ako su istetovirani, tetovaža je obično tribal koji viri ispod majice na nabildovanoj ruci. Kajla je obično izbačena (kao slučajno) jer što se ne vidi to kao i da nemaš.
(Podne. Vašar u Kniću. Ispred doma kulture nameštaju kaveze za go-go igračice. Milojica (koji se inače svima predstavlja kao Mix) i Milojko (kog svi znaju kao Zokija) sedaju u kafić i nadgledaju radove)
Konobar: Šta želite?
Mix: Duži "ekspreso" sa mlekem (čitati sa "beogradskim naglaskom")
Zoki: Ja ću "ki on".
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+++