
fraza koja se koristi da označi (najčešće osobu iz prigradskog naselja) koja se skoro priblizila gradu i koja očigledno vuče komplekse što u dvorištu još uvek ima svinjac i kokošinjac (kao da je to sramota), pa po svaku cenu želi da postane cool gradski lik. Lako ih je prepoznati jer čim zinu iz usta im izleti kopija "beogradskog naglaska" u kombinaciji sa pogrešnim padežnim sistemom. Na pitanje odakle su, odgovaraju sa pet sekundi neprijatne tišine nakon čega usledi naziv prvog većeg grada. Ako su istetovirani, tetovaža je obično tribal koji viri ispod majice na nabildovanoj ruci. Kajla je obično izbačena (kao slučajno) jer što se ne vidi to kao i da nemaš.
(Podne. Vašar u Kniću. Ispred doma kulture nameštaju kaveze za go-go igračice. Milojica (koji se inače svima predstavlja kao Mix) i Milojko (kog svi znaju kao Zokija) sedaju u kafić i nadgledaju radove)
Konobar: Šta želite?
Mix: Duži "ekspreso" sa mlekem (čitati sa "beogradskim naglaskom")
Zoki: Ja ću "ki on".
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
+++