Sećam se dok smo bili klinci, nije bilo interneta, kompjutera, retko ko je imao CD player, uglavnom smo muziku slušali preko radija, kasetofona/gramofona, u deku za kasete je uvek stajala jedna kaseta na koju bi nasnimili našu omiljenu, već najavljenu, pesmu. Naravno, marketing je jaka "nauka" pa se mora jednom ili više puta ubaciti džingl (sa nazivom radio stanice, ili emisije u kojoj je puštena pesma). Išlo nam je na živce ali nismo marili, najbitnije je da možemo slušati omiljenu pesmu kad god poželimo. Vremenom džingl postane deo pesme, tako da nam i ne smeta više, dok pevušimo, pevušimo i džingl. Jednog dana dobijemo priliku da čujemo istu pesmu, na koncertu, ili kupljenoj kaseti/ploči/CDu, i taman kad treba da izgovorimo reči džingla, prc, nema, pesma čista kao suza, a mi presrećni. Ipak, jednog dana nam ipak malo nedostaje taj džingl, i rado ga se setimo.
Današnja mladež nije osetila tu draž, danas je sve dostupno, nema ograničenja, no meni ponekad ipak nedostaje kad u sred pesme kažu "hit nedelje!"
Živela muzika!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.