
Opis veoma zaboravne osobe koja ne može da zapamti obične, lako pamtljive stvari. Njena memorija je ravna memoriji na prosečnoj Nokiji bez boje, a prilikom sastanka sa nekim jedino što nakon njega zapamti je - svoje ime.
-Koje si se ti godine oženio, brate.... Ne mogu da se setim... znam da sam bio na svadbi... al' ne mogu da se setim... Dve 'iljade šesta... Jel da?
-Idi bre, otkud znam, treba to sve popamtiti...
-Ne znaš koje si se godine oženio? Koje si dobio dete? Dve 'iljade osme...il' devete?
-Ne znam, bre... Valjda osme...
-Pa koliko ti mali ima godina?...
-Sa'će čet'ri.... ili pet...
-Au Pero.... Pa ti kad se s nekim upoznaješ jedino svoje ime zapamtiš... Ne, jebote... Jel si zapamtio kako se zoveš?
-Pera... I idi u pičku materinu dosadnu...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
JOS SAMO MALO KRAJSLI I BICES U TOP 1000
Nije loše. +
Moze plus
Alchajmer me već uhvatio...
+
Ne bi' da budem partibrejker, ali...
Pamtim lica za vjek i vjekova...imena malo teže.