
To se dešava veoma često, i tada u odeljenju nastaje opšti haos. Kreće višečasovno zezanje na tvoj račun kako ćeš da nadrljaš kada dodješ kući, kako će ćale da te otrese od batina idr. Ti se naravno nerviraš i razmišljaš kako da se izvadiš iz govana, što uopšte nije lako. Kada na to dodamo kako razredna(ni) ispriča kako si pre šest meseci pobegao sa časa psihologije i matematike. Nakon toga ti pred razrednom pričaš kako ćeš da se promeniš i da više neće biti tako kao što je do sada... Bla, bla, bla, naravno sve laži... i tako IZNOVA, i IZNOVA...
-Ja: Ćale bre, pa nije stvarno tako bilo, laže stvarno. Ja sam samo rekao jednu reč.
- Ćale: Ajde bre, tebi su uvek svi krivi samo ti nisi.
- Razredni(na)- Jeste, jeste, tako je. To sam i ja primetila(o).
- Ja: Evo promeniću se, obećavam.
- Ćale: Menjaš se ti 10 godina. U kazni si do kraja letnjeg raspusta.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.