Kafić udaljen samo par minuta od škole i mjesto gdje se provodi većina neopravdanih časova. Obično imaju 2-3 u blizini, ali uvijek se odlazi u isti, jer tu puštaju muziku koju najviše volite. Tu radi neki totalno opušten konobar, s kojim se može gotiviti. Jedino mjesto gdje vas nije sramota 5-6 sati razvlačiti 1 do 2 kave (ako se bježi na čitav dan, što naravno, nije preporučljivo). Sprat je zaklonjen, niko nepoželjan tu ne zalazi (oni su u onim ostalim). Mjesto gdje odete na velikom odmoru, gdje petoro naruči dvije kafe i četiri čaše vode. Dozvoljeno je i da jedete tu, ali se rijetko ko sjeti da pokupi za sobom. Nekad kad je konobar raspoložen, operete suđe, i tura za sve je plaćena. Pretjerano je reći druga kuća, ali druga škola svakako, za jednog prosječnog srednjoškolca. Uveče je slabo posjećen, al' je zato jedini kafić koji je pun od 7 ujutro. Na raspustu zvrji prazan, al' opet, da im se ne isplati, ne bi ni radili.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+
ahhhh...stara dobra fortuna,idealna zamena za skolu
hehe, kraljevački Amadjo... sa ludim konobarom kinezom. više sam bila tamo ove godine nego u školi.
drugi skolski wc... +
Ne bih znala, ja u školski wc ne zalazim... Nisam sigurna da bih živa izašla... :)