
Pitanje (može se koristiti i kao pozdrav) koje najčešće biva upućeno svima osim onima koji zaista vrše funkciju direktora.
Jedan sasvim običan, jesenji dan. Petar prolazi pored druga iz srednje skole.
"Kako ide direktore?", priupita on.
"Evo lagano.", kaže drug i nastavlja čistiti smeće sa ulice.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
prežvakano al +
Ima kod mene jedan lik što ništa ne radi, ima nokte ko kobac. Ja ga zovem direktor.
Direktoreeeeeee vrati seeeee