
Ona situacija u kući kad vam se skupe tetke, strine, ujne pa počnu da pričaju priče od pre Hrista i dotaknu se vašeg detinjstva.
Kad ste se rodili, pa prohodali, pa krenuli u školu...
Onda obavezno keva izvadi album i počnu da zevaju u slike sa sve komentarima "jao vidi ga ovde, što je sladak, vidi što mu lepo stojale ove pantalonice, kakva mi je kosica bila..."
I onda, tras, grom iz vedra neba "kako si ti BIO lepo dete".
Možete kiselo da se nasmejete i kažete "pa nisam valjda sad ružan?" ako želite još pola sata torture i tekinih ubeđivanja kako si još lep i nije tako mislila, ili da iskulirate sve to i odete na basket.
Mi smo ovo koristili u društvu. Društvo smo bili mi neki koji smo se znali maltene iz vrtića. Kad je smor ili nema šta da se radi onda ubacimo nekog mlađeg u šemu sa pričom kako je baš bio lepo dete kad smo bili klinci. Kako je bio zlatan i divan i lep, i taman kad se primi na priču sledi spuštanje
"posle si naglo proružneo".
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Kakva surovost!!
++