
Ona situacija u kući kad vam se skupe tetke, strine, ujne pa počnu da pričaju priče od pre Hrista i dotaknu se vašeg detinjstva.
Kad ste se rodili, pa prohodali, pa krenuli u školu...
Onda obavezno keva izvadi album i počnu da zevaju u slike sa sve komentarima "jao vidi ga ovde, što je sladak, vidi što mu lepo stojale ove pantalonice, kakva mi je kosica bila..."
I onda, tras, grom iz vedra neba "kako si ti BIO lepo dete".
Možete kiselo da se nasmejete i kažete "pa nisam valjda sad ružan?" ako želite još pola sata torture i tekinih ubeđivanja kako si još lep i nije tako mislila, ili da iskulirate sve to i odete na basket.
Mi smo ovo koristili u društvu. Društvo smo bili mi neki koji smo se znali maltene iz vrtića. Kad je smor ili nema šta da se radi onda ubacimo nekog mlađeg u šemu sa pričom kako je baš bio lepo dete kad smo bili klinci. Kako je bio zlatan i divan i lep, i taman kad se primi na priču sledi spuštanje
"posle si naglo proružneo".
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Kakva surovost!!
++