
Danas nije lako bit' normalan, a bit' nenormalan je još teže. Najlakši način da postaneš nenormalan i pođeš u pičku materinu je - da počneš da pišeš pjesme.
Vozim ti ja sinoć 2 momka (taksista sam), pretpostavljam da su studenti, šta pretpostavljam, siguran sam, i priča jedan drugome kako je sinoć bio s đevojkom, i ispratio ti on nju kući (da joj uđe vrući). I kako bijaše kasno kad se on vr'ća' kući (oko 4 saat ujutru), veli on "Taman Sunce počelo da izlazi, i śednem ti ja na klupu i napišem ti pjesmu.". Ja dalje nisam moga' da slušam a još je nastavio da laprda. Bi mi milo da znam da nisam sam koji nije normalan, ali me je ovaj baš zajeba'. Realno i očekivano bi bilo da posle rastanka s đevojkom pođeš ili pivo da popiješ, ili kući da ga izdrkaš, ali ne, ovaj lik je naša' na jadnu 'emi'sku da se izdrkava.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
hahahah Ja sam onda žešće prso! :D
+
baš je divan...
Lami, sad bi uradio jedan fejspalm, ali ne mogu, moram da noulajferujem.
Em se jos i hvali time? Budiboksnama kakvih ljudi ima!
Краљевски. +
Jebiga, lik je puka', što ćeš Samhaine...
ali ovo: "Realno i očekivano bi bilo da posle rastanka s đevojkom pođeš ili pivo da popiješ, ili kući da ga izdrkaš, ali ne, ovaj lik je naša' na jadnu 'emi'sku da se izdrkava." ahahahahahahahhahahha xD