
Divlja čovekolika bića sa velikom čupavom kosom goli i dlakavi priča se da žive blizu kamenja na palninama, napadaju iz zasede izgubljene ljude ali prava njihova priroda nije zla, već su jako plašljivi i većinom se kriju od ljudi, smeju da se približe čoveku jedino ako je sam.
Postoje i ženske veštice Kalandjurke koje žive na drveću nekad dozivaju ljude čudnim glasom i potom ih ubiju, jako lukava stvorenja.
Legenda o ovim bićima se zasniva na istinitim pričama ljudi u Sirenićkoj župi na Kosovu ali vidjeni su i u centralnoj Srbiji.
Moje lično mišljenje a i mnogih da su to možda bili neka vrsta divljih ljudi, slični nedreatalcima a nije i isključeno da su to poludeli ljudi ili neki stari kult van cvilizacije.
Danas je ova legenda zaboravljena ostao je samo izraz Klandjurka koja opisuje čupavog, kosatog i neurednog čoveka ili ženu.
Gledam TV i ide spot jedne rokerske grupe a moja baba na to:
-U bre kakvi su strašni ko Kalandjurke!
-He he he Kalandjurke, šta je to?
-Pa to su...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.