
Šoferska fuksa, asfaltna verzija potočare. Ona nije zvezda potkrovlja i suterena, ona je superstar kamionskih kabina koje zaudaraju na znoj, jeftinu krdžu i noge koji su poslednji put osetile vodu negde na granici Turske i Bugarske, kraljica Kaćke petlje i šoferskih srca. Šta ćeš, vole je ljudi, u nju je ipak neuporedivo lakše uterati nego u garažu, a ponekad i jeftinije. Daj šta daš, nekad je dovoljna minimalna kinta, uz opciju da joj se pruži i prevoz do mesta gde može da uvreba sledeću žrtvu, pardon, mušteriju.
- Mala, kol'ko tražiš sa sat vremena?
- Ako za tih sat vremena stignemo do Bačke Topole onda može za 10 evra.
- Uf, pa 'ajde može, ja ću da menjam brzine, a ti drži volan i gledaj na put.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ko se to nama vratio, aaaa
pa đe si ti čoveče
eo plus dobroodšlice
Hvala brate Gugli:) Bolje te našao. Eto, svratio sam privremeno.