
Fraza se koristi da opiše tinejdžerku koja se ideološki identifikuje sa penzionerskom populacijom. Njene glavne odlike su tetkasti stil odijevanja i specifična estetika (preferira predratne sakoe tmurnih boja sa čipkom i mnoštvom broševa; vunene džempere nosi i u sred jula; voli da zaklepeće štiklama dok ide hodnikom; odlično vidi, a nosi naočare za vid; ne depilira nausnice, ne čupa obrve i sl.), kao i duhovno zadovoljstvo tokom razgovora sa starijim ljudima na autobuskim stanicama. Najsrećnija je kad sa nekom bakicom razglaba o vremenskim prilikama, reumi, kašnjenju penzija, Miroslavu Iliću... Redovno ide u crkvu. Da može, krstila bi se deset puta. Na more ne ide, a ako pođe zakopča se do grla i ne ulazi u vodu. Vršnjacima se obraća autoritativnim tonom, često koristeći riječ "dijete".
To je ona djevojka sa slike tvog odjeljenja za koju su svi mislili da ti je nastavnica.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.