
Fraza se koristi da opiše tinejdžerku koja se ideološki identifikuje sa penzionerskom populacijom. Njene glavne odlike su tetkasti stil odijevanja i specifična estetika (preferira predratne sakoe tmurnih boja sa čipkom i mnoštvom broševa; vunene džempere nosi i u sred jula; voli da zaklepeće štiklama dok ide hodnikom; odlično vidi, a nosi naočare za vid; ne depilira nausnice, ne čupa obrve i sl.), kao i duhovno zadovoljstvo tokom razgovora sa starijim ljudima na autobuskim stanicama. Najsrećnija je kad sa nekom bakicom razglaba o vremenskim prilikama, reumi, kašnjenju penzija, Miroslavu Iliću... Redovno ide u crkvu. Da može, krstila bi se deset puta. Na more ne ide, a ako pođe zakopča se do grla i ne ulazi u vodu. Vršnjacima se obraća autoritativnim tonom, često koristeći riječ "dijete".
To je ona djevojka sa slike tvog odjeljenja za koju su svi mislili da ti je nastavnica.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.