
Kažemo za ufunjatora koji se uhvatio za neko društvo kao nevorođenče za sisu. Iako često vrlo dosadan, nepoželjan, on će opet da se ufunja na način, koji se ne može odbiti kulturno.
Bojana: E Nemanja, imamo pauzu od sat vremena, mogli bi na kafu? M?
Nemanja: Pa.. .Stani da razmislim... Šalim se. Naravno da idemo!
Đole: A gde idete?
Bojana: Ma mislili negde na kafu da odemo...
Đole: Pa što ne kažete?! Znam ja gde je dobra kafa, ja ću da uzmem jednu jaku da gura vozove uzbrdo, zaspao sam na predavanjima 3 puta do sad! Ajde da vam pokažem!
.
.
.
Bojana: Hoće li se otkačiti ovaj Đole od nas više?
Nemanja: Vala stvarno, kao da smo ga usvojili...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.