
Kada jedeš nešto što ne može da se jede, što ne izgleda kao hrana,
što možda i nije hrana, čega ima dovoljno da se najedu 2 mršava vrabca,
slobodno možeš da kažeš da si se najeo kao Džeki kad oliže muda.
Mnogo se volimo. Još se nismo venčali a već smo počeli da živimo zajedno.
Iznajmili smo stan u kome gradimo polako svoj zajednički život.
Moja duša želi da budemo prava porodica i da ona bude prava žena.
Nešto je skuvala. Ili ispekla. U svakom slučaju je ugljenisano.
- Medice moj, ovo je prva večera koju sam sama spremila? Jesi li se dobro najeo?
- Divno sam se najeo, šećeru...
Pa onda nastavljam u sebi...
(...Kao Džeki kad oliže muda. Odoh ja na burek i jogurt. Jebem ti ljubav ovakvu.)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.