Prijava
  1.    

    kapiranje na keca

    (u ovom slučaju)
    je situacija kada se sa nekom (potpuno) nepoznatom osobom skontate posle nekoliko minuta (jedva par razmenjenih rečenica). pomenuto kapiranje može se desiti i posle nekoliko susretnutih pogleda dve osobe, koje se (da budem precizan NIKADA, u njihovim do tadašnjim životima) NISU srele iako verovatno žive u istom kraju/naselju ili (što je čest slučaj) žive u istoj zgradi, pogotovo ako zgrada ima više od četiri sprata...

    primer je po istinitom događaju od pre manje od lapo čuke...

    ja u autobusu čujem telefonski razgovor (jer uši ne mogu da se zatvore, jel' te) devojke mojih godina, kojoj osoba sa „druge strane žice” (nevešto i, štaviše kako se ispostavilo, ultra komplikovano jer riba nije iz BG-a) pokušava da joj objasni gde bi ova trebalo da siđe, tj. na kojoj stanici. kada je završila razgovor, a shvativši kako dotična pojma nema gde je to „mesto” gde će je „d batica” čekićati, uhvatim njen pogled (pošto je skapirala da sam čuo gotovo sve)i priupitam je „šta joj treba iliti gde su joj rekli da izađe iz busa”. ona mi kaže. ja joj objasnim i... naravno, tu započnemo priču. budući da smo oboje izlazili na istoj stanici i ja (kao SVAKA kulturna beogradska BARABA) ponudim se da joj pravim društvo, jer dobra riba SAMA (i to u sred Jerkovića oko ponoći) može biti „lak plen” za mlade otimače torbi, silovatelje itd. što ona i prihvati... reč po reč (dok smo čekali „baticu”) shvatismo da imamo veoma slične stavove, mišljenja i poglede na svet u vezi sa mnogim temama (politika, ekonomija, religija, filozofija, astrologija, kriminal, policija i naravno muzika) pa tako dođosmo i do razmene brojeva uz (često je to iz kurtoazije, ali ovaj put jok)... znači, uz ONO „javi mi se obavezno sutra predveče pa da se nađemo na nekom pivu jer sam ja nova u kraju, pa da mi POKAŽEŠ GDE SI TI ,) a (uzgred) i znamenitosti Jerkovića” ...
    kad smo se rastali pade mi na pamet onaj crtani sa megasiromašnom decom koja ližu izlog poslastičarnice... pa kad dođu kući klinac kaže „...umočiću...” hehehehheeh, i ja pomislih isto!