
Kad sediš na šolji i pegliraš kroz južni pol bezmalo tri minuta u kontinuitetu, uz zvučne, svetlosne i ostale čulne efekte spejs šatla u poletanju, na koji ubrzo i sam sebi počinjes da ličis, pošto instinktivno oberučke posežeš za daskom, prihvataš se i pričvršćuješ, u pokušaju da sprečiš snažno opiranje sili gravitacije, a onda uz propisno, prepoznatljivo mantranje digestivnog trakta, čija se aktivnost meri po rihteru, lagano ulaziš u trans, dok se velelepno abosranie neumitno nastavlja.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.