
Rečenica koja se upotrebljava u momentima u kojima se roditelj ponaša infantilnije nego samo dete. Čist primer je otimanje igračaka.
- Mama, tata mi ne da igram igrice na Playstationu!
- Šta radiš ti čoveče, pusti dete da se igra.
- Ajde beži, prelazim misiju, ne prekidaj me sad!
- O bože, katkad se ne zna ko je ovde dete.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ова дефка заправо, барем мени, има и инфатилни тон, тако да је то јебена победа! Браво, Локси!
++
Ja se još ne otimam, premalo je da se samo igra :)
To znači da je solidno ispala. Hvala.
Taj rad!! +
Hvala najverniji pratioče.
Код мене се у кући ово сваки дан догађа.
+++
Па кад ми матори као мали нисмо ТО имали...:-)
A dobro, ima i toga Penz. :)
Ah, ćale... +++
Ih... Kod mene kao da sam ja najmlađi član porodice. Jedino kad treba sve da držim na okupu, onda sam glavna. Ali komp, igrice i crtaći... MOJE! ;) +++++