
Nije košarkaš Jugoslavije, jeste žargon za lovu koju se dobija kao mito a koja hrani materijalnu stranu amebe (neću reći čoveka), a koji drugu zapravo i nema. Koristi je Kristijan Golubović da bi opravdao sve svoje blamove i poraze, moralna i ostala posrnuća.
-Što ne spominješ da si dobio po pički u ringu u prvoj rundi, od onog Šiptara!?
-Udri odma, ja padam, sve zakažemo - ali, Kićanović, sine!
-Kako možeš da upadaš u govna u Zadruzi?
-Željko Mitrović kaže upadaj u govna - upadam odmah ... Kićanović radi!
-Kako možeš da prodaješ gudru u crkvi!?
-Otac Makarije dao 2 soma evra i može - Kićanović!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.