
Ljudi koji su previše vezani za svoje kišobrane (da ne kažem- intimni). To su oni lljudi koji nikada neće zaboraviti da su kod vas zaboravili kišobran.
Primer telefonskog razgovora izmedju Kišobranca i normalnog čoveka:
(Ivan, zaboravio kišobran pre dva dana): Ehej, des, šta ima? Aj da se nadjemo negde da mi vratiš onaj kišobran moj, il ću svratim do tebe da uzmem.
(Sima): Koj kišobran? Nemam pojma. A i šta će ti sad kada je sunčano?
(Ivan): To je moj kišobran i želim ga nazad.
(Sima): Ok, opušteno to je samo kišobran.
.....
I tu je Sima pogrešio, Kišobrancu nikada ne smeš reći da je to samo kišobran. Kišobranac ne želi da čuje da je normalno da se kišobrani gube kao i upaljači. Its not a big deal.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
Haha, mukice!