
Kućni prijatelj vaše rodbine na selu, kom ste se iz nekog razloga uvek divili kao klinac. Visok je, suvonjav, uvek ima neku jebačku kapicu i zna tajne života na kojima bi mu svaki dečak pozavideo (kako napraviti dobru praćku, kako naložiti dedu da mu je ovan provalio tor i uleteo u komšijski kupus i slično). Ime je dobio po tome, što uvek iz džepa brzinom munje vadi neke šugave bombone koje su davno prestale da se proizvode, ali koje su nama dok smo bili mali bile sladje od bilo čega drugog. Najčešće se zove Zoran, ali to nije ni bitno jer ima neki dobar nadimak. Uvek postavlja ono dobro poznato, filozofsko pitanje, pokazujući na vašeg oca (redje majku) ,, Je l' ljudino, kako te sluša ovaj?", na šta mi odgovorimo debilnim osmehom i jednim kratkim ,,Dobro".
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
hahahaha!
kakvi navodnici jbte!
pljus!
Časkom popravimo.
јес вала...
he+
Bravo!
Hahahahaha + !