
Храну коју обацујемо у уста брзо и механички не жваћући док трчимо некуд, трпамо оброк у желудац као што на фармама кљукају гуске и патке концетратом.
Стижем стижем само да бацим нешто у кљун умирем од глади!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+
Ja još ništa niam stavila u kljun. :)
U ja sam sad srolao jednu nes kafu tek :)
I vidi se da niSam. Gutam slova. :))
мотко +++