
Sedeljka. Okupljeno društvo pustilo korenje, nema đuskanja, ni muvanja, slaba atmosfera, ništa, ustaje se samo do vecea.
- Mare, kako bi kod Danke na žuraji?
- Ma beži, klupska žurka, ko da sam otišao na simpozijum paraplegičara. Bar da je bilo nekog preživanja ili alkohola, nego ništa, samo sokići. Pokušao da muvam neke cave, ispostavilo se da su ili nafurane milfače ili ribe koje čitaju Murakamija u tramvaju, smor. Doduše, bar je muzika bila prigodna, neki trens-Šostakovič, ubi ko prutom. Posle odoh na pivo ko čovek.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ih sto sam mrzeo ovakve zurke...
+