Sindrom građana poreklom sa sela, nenaviklih na komfor i prednosti grejanja na čvrsto gorivo uz "smederevca", usled višegodišnjeg podstanarskog staža za vreme studiranja u varoši.
Kad se opanak popapuči ili kad gradska student uđe u seljačke kosti.
Sin : - ŠKK? Alo, matori šta je ovo, bre?
Otac : - Dobro jutro i tebi sine.
Sin : - Što je ovako hladno? Jel' vam ne radi grejanje?
Otac : - Dobro sam, hvala na pitanju. I majka je dobro, sad će doći da te pozdravi, samo dok pomuze krave.
Sin : - Ćale, 'si pirno ti nešto od jutros, a? Da daš i meni loma, nije lepo da ne deliš sa drugarima.
Otac : - Više duva, nego što piri kod nas na Pešteru, zaboravio si. A, evo ti i majke...
Majka : - Dobro jutro, oko mamino.
Sin : - Ćao kevo.
Otac : - Koliko ima ono, kako sam prodao dva hektara zemlje da te pošaljem na studije u prestonicu Investicijo moja?
Sin : - Ćale, ne luftiraj više i ne zajebavaj me, keve ti. Zatvaraj vrata i odvrći radijatore, pretvoriću se u ledenicu! Spičio sam se ko ženski polni organ, da se ne izražavam sad tu pred kevom.
Otac : - Diž' se pičko mala. Šta se treseš ko Ciganče na straži.
Majka : - Nemoj ga, tek je stigo...
Otac : - Šta nemoj?!? Ako se greje na radijator, nije se rodio u njemu! Trebalo ga je u sneg kad se rodio, a ne u pelenu, pa pored ognjišta. Da se očeličio na vreme, ne bi drkć'o ko Fap na leru. Što ne razmazi mater, razmazi Beograd. Zato i jesmo u kurcu...