
Naši stari su govorili "Ko nema u glavi, ima u nogama", objašnjavajući tako zatucanu ili mentalno nepotpunu osobu. Danas, možeš i imati u glavi, možeš biti i magistar ako hoćeš, al' džaba, ako ti debljina novčanika ne prelazi prostor u džepu, nema te ni u priči, ići ćeš pješke ili se drndati u javnom prevozu. A baš kad pogledaš, ko sve vozi bijesne automobile, shvatiš da ni preci nisu znali šta hoće od sebe, jer najviše onih praznoglavih, tatinih sinova, najmanje koriste noge.
A što si ti sine gulio tolike godine školu, ako danas od svoje plate ne mo'š ni Jugo da kupiš?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.