
Neko u potpunosti van svog elementa, klase i lige, takođe ostao bez šanse da se vrati u sigurnost prirodnog okruženja i toplo okrilje poznatog.
Žaba sa slamkom u dupetu ne može da potone, pa, jadna, ostaje ''zarobljena'' na površini vode na milost i nemilost sudbini i po kojoj rodi.
Ovo je moj otac često radio kad je bio klinac.
I ovo je takođe jadan sjajan primer radnje ''Ima se (sve osim razloga), može se'', i da u svakom od nas čuči klica primordijalnog zla.
Ćale: ''... i tako joj mi nabijemo slamku u dupe pa je gledamo kako pluta''
Ja: *suzne oči* ''Tata, zašto?''
Ćale: ''Zato. Uf, vi današnja deca, nemate pojma kako smo se mi zabavljali kad smo bili mali.''
Ja: ''Jel to kao onda kad si pravo iz škole otišao da kradeš purenjake, pa ti je ispala sveska iz matematike, pa te je dada premaltio ko vola u kupusu (odn. kukuruzu ;)) što si krao iz kumove njive I što si dobio keca pa ga nisi prijavio?''
Ćale: ''Ćuuuuuti.''
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Tako to u životu, zanimljiva priča
Bravo sa plusom!
Eh, djetinjstvo... :)