
Dobro organizovana grupica devojaka koje su uvek omiljene profesoru, dekanu ili pak šefu na radnom mestu. One se uvek drže zajedno, iako uvek bivaju najomraženije u odeljenju ili odseku u kom rade. Ubedjene su da su uhvatile Boga za kurac i da im niko ništa ne može. Otuda i naziv.
Kobasičarka 1 : Profesorka, ja stvarno nisam mogla da učim, dečko me je ostavio i mnogo patim, pa znate vi kako je to, učiću sledećeg polugodišta, obećavam.
Resto kobasičarki : Jeeeeeste profesorka, znate vi da je ona dobra, dajte joj 5, treba joj za uspeh.
Prof. : Pa dobro, razumem te u potpunosti, ali držim te za reč. 5.
Ja : Profesorka, prošli čas su mi oči ispale od odgovaranja i još me niste ocenili.
Prof. : Nije to dovoljno, nema kod mene ocene bez valjanog truda. 3.
Ja : A ova kobasičarka od malopre???
Prof. : Sad je 2, samo nastavi...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.