
One koje je, stojeći nad ringlom stare naftarice, u braon šerpi sa poklopcem sa velikom drškom, kokao moj deda, davnih zima. U platnenoj kesi iznad peći bile su zalihe zrna koje se tu sušilo, spremajući se da uskoči u šerpu. Unuk se davio u tim kokicama, i kad su se, jednog zimskog dana, na ulicama pojavili prvi popcorn automati, i narod omađijano pohrlio ka njima, unuk je znao o čemu se tu radi.
- Sine, jesi vido, na Terazijama automat, kokaju kokice! Aj kupimo dve kese ako nije veliki red!
- Njah... nisu dedi ni do kolena. Bolje da kupimo "Životinjsko carstvo", još čekam lava...
- Ma jebeš više čokoladice, muka mi od njih, plati Žaretu dinar za lava, ima punu pernicu sličica, dobićeš dijabetes čekajući lava, jebo te lav, ajmo na kokice!
- Njah...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Deda je deda,ništa ga ne može zameniti.
Samo je jedan deda...