
Raspitivanje o visini novčane nadoknade za seansu kod psihoterapeuta, mod posprdni.
- E, Šomi, 'de si, brate, što si tako skenjan?
- A bio kod ove moje doktorke za glavu pa smo iskopali neke stvari iz mog detinjstva, izgleda da inhibiram Edipa u alter-egu, projektujući 3.tip ličnosti po Rajhu u super-egu...
- Ček, ček...Ti i dalje ideš kod psihića?!
- Pa, ono - povremeno, po potrebi...Brate, veeeruj mi, znaš koliko to nekad pomaže, evo, ko zna šta bi sve kod tebe iščačkala...
- Uuu, siguran sam u to. Nego - kol'ko košta kad unutra plačem, da se tako pesnički izrazim?
- Pa, jedna seansa košta 3000 dinara a...
- Hahaha, neka hvala, pa ja za 100 uplatim tiket u kladži i posle plačem celu noć...ponekad i dve.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Dobra poveznica. +++
Skupo to bre +
Još je ovo i jeftino, kakvih sve rata ima...