Prijava
  1.    

    Kolevka mediokriteta

    Dušepogubna skalamerija sklopljena od najbednijeg parčeta drveta, oronula, sa popišanom posteljinom i fekalnim mrljama.
    Pa, ipak tako prijemčiva, udobna, jer ne klati se ni levo ni desno. Stoji u mestu, čvrsto i gordo, prizivajući horde jednoličnih stvorenja u svoj zagrljaj, pružajući im neizmernu radost i ushićenje.
    Ne osećaju oni smrad svojih telesa, učmalost idilične, identične svakodnevnice, ni bol koji im pričinjava, jer su odveć navikli da ga guše prividnom srećom proizašlom iz činjenice da još ništa nisu izgubili. Ko jebe to što ništa nisu ni dobili.
    Jedinu mučninu osećaju u činjenici da se neko usudio proturiti glavu kroz trule proreze drvenih rešetki.

    -Brate, mojne putuješ u Češku, sviranje kurca, što daće ti pos'o, jebalo te i pisanje i fotografisanje, šta god, a Prag ko Prag, pivo mož' i ovde da cirkamo? Kad smo kod piva, o'š da vučemo slamke ko će?